Većina ljudi danas u razvijenom zapadnom svijetu pati od bolova u području kralježnice. Bol je najčešće uzrokovana degenerativnim promjenama kralježnice, te je većinom rezultat modernog načina života s premalo kretanja i fizičke aktivnosti. Degenerativne bolesti kralježnice nisu opasne po život, ali je bol vrlo neugodna i ometa normalan svakodnevni život. Najčešće se pojavljuje u slabinskom i vratnom, a rijetko u prsnom dijelu kralježnice. Slabinska bol je toliko učestala da se udomaćio novo latinski naziv: lumbago.
Degenerativne bolesti kralježnice se liječe na dva osnovna načina: konzervativno i operacijski. No niti jedan od ova dva načina liječenja nemože izliječiti degenerativnu bolest kralježnice, ali može manje ili više uspješno ublažiti tegobe i smanjiti bolove.
Danas se u Hrvatskoj nude “nova” rješenja za ublažavanje bolnih sindroma kralježnice, a koja nisu konzervativna i operacijska. Ova rješenja se u svijetu koriste već više od dvadeset godina i poznata su prema nazivu “Pain management”. Nazivaju se i “minimalno invazivne procedure”, no ne treba ih miješati sa minimalno invazivnim operativnim zahvatima, jer to nije isto. Zato je bolji naziv “intervencija na kralježnici” (dijagnostička ili terapijska).
Poliklinika “Lumbago” osnovana je s namjerom da pomogne osobama koje pate od križobolje, vratobolje, išijasa i drugih degenerativnih bolesti kralježnice. Osobama kojima fizikalna terapija više ne pomaže, te koji ne mogu ili ne žele na operaciju ili kod kojih operacija nije indicirana.
Poliklinika se također bavi ublažavanjem bolova zbog maligne bolesti koja se proširila na kralježnicu, liječenjem osteoporotskih prijeloma kralježnice, te kod kroničnih bolova drugog uzroka.
Intervencijama na kralježnici nastoji se ukloniti izvor boli koji je prethodno definira preciznom dijagnostičkom obradom. Tehnička osnova ovih intervencija je upotreba specijalnih igala i rtg aparata, te budan pacijent koji tijekom zahvata može razgovarati s liječnikom. Nakon završetka zahvata i kratkotrajne opservacije, pacijent može ustati , te uz pratnju otići kući. Očekivani učinak je puno jači i brži od fizikalne terapije, no nije doživotan. Traje za različite vrste intervencija različito dugo i može se ponavljati prema potrebi više puta.
Ove tehnike ponekad imaju i svojih ograničenja, te nije moguće kod svih pacijenata ukloniti boli intervencijama na kralježnici. Iako ova tehnika nije operativan zahvat i nema potrebe boravka u bolnici, te dugotrajne i mukotrpne rehabilitacije, nakon intervencija na kralježnici potreban je određeni period oporavka. Oporavak traje puno kraće nego kod klasičnih operativnih zahvata i najčešće traje nekoliko dana, a iznimno 2 do 4 tjedna.
Svakako je potrebna procjena, da li je pacijent kandidat za ove tehnike, pomoću detaljnog kliničkog pregleda i pregleda radiološke dijagnostike (MR ili iznimno CT kralježnice). Često klinički pregled nije dovoljan za prepoznavanje i određivanje izvora boli u području kralježnice. Tada je potrebno provesti neku od dijagnostičkih intervencija na kralježnici.
Nakon definiranja izvora boli, moguće je pacijentu ponuditi opciju dugotrajnijeg rješenja njegovih tegoba nekom od tehnika terapijske intervencije na kralježnici.